Hajde da svesno ponudimo samo svoje postojanje - ono što imamo i ono što jesmo - Bogu.
Ono što imamo je težnja da izrastemo u samu sliku Božju, u beskrajni mir, svetlost i blaženstvo. Ono što u ovom trenutku jesmo je puko neznanje, more neznanja. Ako Bogu možemo da ponudimo svoj vapaj težnje i svoje more neznanja, naš problem je rešen. Nećemo se brinuti za svoju sudbinu, jer ćemo znati i osećati da je ona u svevolećim rukama Boga. Bog je večno Drvo Života; mi smo Njegove grane koje se pružaju. U ovom trenutku nismo svesni svoje sopstvene stvarnosti. Nismo svesni da smo nerazdvojni deo Drveta Života, koje je Bog. Zbog toga smo nesigurni. Ali, moleći se i meditirajući, dolazimo do spoznaje da su grane, lišće i cvetovi deo samog Drveta. Kad to shvatimo, postajemo sigurni u Izvor i u tok.
Ako uvek mogu da imam
Poverenje deteta,
Moj će Gospod Svevišnji
Nesumnjivo postati
Moj neumorno požrtvovani prijatelj.
Izvor: Šri Činmoj, "Krila radosti"

Ja se molim. Zašto se molim? Molim se zato što mi je potreban Bog. Ja meditiram. Zašto meditiram? Meditiram zato što sam ja potreban Bogu.

novo na sajtu
Stvar vere
Božija zaštita je pouzdana
Imaju li čuda vrednost
kako kontrolisati misli
Razmišljanje, planiranje i sreća