Pitanje: Zašto rođenjem idemo od svetlosti ka tami?
Šri Činmoj: Zapravo, mi ne idemo od svetlosti ka tami kad stupamo u ovaj svet. To je vrlo složena tema. Svako rođenje je deo procesa evolucije. Svaka osoba ima dušu. Duša ulazi u materiju i odatle teži. Majka Zemlja ima unutrašnji podsticaj, težnju da bude jedno sa najvišim kosmičkim Ja, i sigurno će sva ljudska bića na zemlji postati jedno sa najvišim duhom. To je proces evolucije koji vodi do savršenog savršenstva.
Neko će reći da je Bog svuda. Bog je u nama, a slično tome Bog je i u lopovu. Kad prebiva van stvorenog, On je sav Svetlost i uživa u Svetlosti Onostranog. Ali kad stupi u ispoljavanje, On želi da uživa na milion načina. Kosmičko Ja želi da upotpuni svoju kosmičku igru u svakoj osobi i u svakom stvorenju ovde na zemlji. Zato se odvija evolucija.
Naša duša je sva svetlost. Na zemlji je, međutim, atmosfera netežeća. Kada se neko rodi, prvo što vidi je neznanje i iluzija svuda unaokolo. U ravni najvišeg svi smo mi savršeni, ali sada, na nivou materijalnog, mi doživljavamo dramu neznanja. Tokom meditacije mi malo podignemo nivo svoje svesti i izdižemo se na stotine milja iznad postelje od trnja. Pa opet, čak i ako ostanemo tamo gde nas je meditacija dovela, iznad trnja, i ako vapimo za savršenstvom, naš vapaj će biti samo delimično ispunjen. Nećemo pojesti celu voćku. Bog je u svemu. On mora biti ostvaren i na materijalnom nivou. U najdubljoj filozofiji ono što zovemo noć nije potpuna noć. U njoj ima i nešto svetlosti. Naravno da osoba koja je ostvarena ima nešto više unutrašnje svetlosti od one koja nije ostvarena. Svet bi rekao da je neostvarena osoba sva od neznanja, zato što nije ostvarila Boga. Mi uvek poredimo ljude jedne sa drugim. Ono što se zaista događa jeste da rastemo od malo svetlosti ka više svetlosti, obilju svetlosti, svako prema svom poimanju i mogućnosti. Ono što zovemo noć takođe je svetlost u beskrajno malom obimu. Mi vidimo razliku između bleštave svetlosti i najmračnije noći upravo zato što stupamo napred. Strogo uzevši, u svemu ima svetlosti, ali naš ljudski pristup čini da vidimo i svetlost i tamu. Ipak, sa najviše tačke gledišta, treba uvek da osećamo da se krećemo od svetlosti ka više svetlosti, ka obilju svetlosti.
Izvor: Šri Činmoj, “Reinkarnacija i evolucija”
novo na sajtu
Stvar vere
Božija zaštita je pouzdana
Imaju li čuda vrednost
kako kontrolisati misli
Razmišljanje, planiranje i sreća