Trenutno su naš spoljašnji i unutrašnji život poput Severnog i Južnog pola. Ne mogu da se spoje.
Istina, naš unutrašnji život ima više svetlosti od našeg spoljašnjeg života, ali ta svetlost možda nije dovoljna da preobrazi spoljašnji život, koji je kao tvrdoglavo dete. Uprkos tome što je svestan činjenice da unutrašnji život ima više svetlosti, spoljašnji život neće da se preda ili da se povinuje zapovestima unutrašnjeg života. On čak neće ni da sarađuje sa unutrašnjim životom. Jedan ima obilje svetlosti, koja može da se probije samo u retkim prilikama, dok drugi gotovo da i nema svetlosti, ali skoro sve vreme vlada nad nama. Spoljašnji i unutrašnji život treba da postanu jedno. Spoljašnji život je mlađi, a unutrašnji život stariji brat, jer se u unutrašnjem životu nalazi duša, koja je sva mudrost. Da bismo potpuno preobrazili naš spoljašnji život, unutrašnji život mora neprekidno da teži da postane jedno sa beskrajnom Božijom Svetlošću Mudrosti. Ako unutrašnji život sluša zapovesti duše i ako spoljašnji život sluša zapovesti unutrašnjeg života, onda će ih duša, kao svesni predstavnik Boga, brzo i sigurno odvesti do Vrata Božijeg Srca. Tada ćemo steći trajnu radost, večnu radost.
Izvor: Šri Činmoj, "Sreća"



novo na sajtu
Da li duhovni učitelji hoće da povećaju broj svojih sledbenika?
Inspirativne misli 58
Stvar vere
Božija zaštita je pouzdana
Imaju li čuda vrednost