Um je gotovo uvek nečist i gotovo uvek donosi netežeće misli. Čak i kad to ne radi, um je i dalje podložan sumnji, ljubomori, licemerstvu, strahu i ostalim nebožanskim osobinama. Sve negativne stvari najpre napadaju um. Um može da ih odbaci na neki minut, ali one opet kucaju na njegova vrata. Takva je priroda uma. Srce je mnogo, mnogo čistije. Naklonost, ljubav, posvećenost, predanost i druge božanske osobine već su u srcu. Zato je srce mnogo čistije od uma. Čak i ako u srcu imate ljubomore, dobre osobine srca ipak će izbiti u prvi plan.


