Kako da sačuvamo nadu? Treba da se potrudimo da odbacimo sva očekivanja iz našeg uma punog želja.

Upravo naš spoljašnji um misli da mu je nešto potrebno ili da nešto želi. Kada mislimo da nam nešto treba, obična ljudska nada počinje da igra svoju ulogu. Um pun želja hrani našu spoljašnju nadu. Ako budemo mogli da se izdignemo iznad uma koji želi i da sve vreme ostanemo u spontanosti srca, onda ćemo stalno osećati da posedujemo božansku istinu. Kada smo sa težnjom našeg srca, neprekidno smo poistovećeni sa Božjom Voljom, a tada se naša zemaljska nada preobražava u božansku nadu.

Nada je slatka.
Nada je prosvetljujuća.
Nada je ispunjujuća.
Nada može biti trajna.
Stoga, ne odbacujte nadu
Ni na zalasku svog života.

Izvor: Šri Činmoj, "Dragulji sreće"