Sve dok u duhovnom životu dobro ne uznapredujemo i ne osetimo da smo jedno sa Bogom, molitva je neophodna. Ako dobijemo nešto pomoću molitve, mi možemo da kažemo svetu: “Molio sam se za to; zato sam to dobio. Vidi, ja sam tako blizak sa svojim Ocem!” Mi smo kao deca koja su gladna. Tražimo hranu od naše majke i ona nas hrani. Da, ona bi nas i sama nahranila, ali to što tražimo hranu, a naša majka nas sluša, pruža nam radost. To ubeđuje naš um da ona mari za nas. Zbog naše unutrašnje povezanosti i bliskosti s našom majkom, mi od nje možemo da tražimo šta god hoćemo.