U najvećem broju slučajeva, mi osećamo strah u umu, a ne u srcu.
Srce koje teži zna kako da uspostavi nerazdvojno jedinstvo sa stvarnošću koja je spolja i unutra. Ali sumnjičavi, podozrivi i komplikovani um oseća da mu je teško da gleda očima stvarnosti koja cveta pravo pred nama. Um sumnja u stvarnost pred sobom. A potom dolazi vreme kad um, na sopstveno iznenađenje, počinje da sumnja u svoju sopstvenu procenu. Tada um oseća ogromno nezadovoljstvo. Nekad je bio sudija, a sada je postao žrtva svog sopstvenog suda. Srce, međutim, od samog početka nastoji da se poistoveti sa stvarnošću oko sebe. Snagom svog poistovećenja sa tom stvarnošću, ono upija ono što stvarnost jeste i ono za šta se stvarnost zalaže. Ako živimo u srcu koje teži, srcu koje vapi za sveprožimajućom stvarnošću jedinstva, teroru straha lako možemo učiniti kraj.
Izvor: Šri Činmoj, "Krila radosti"
novo na sajtu
Stvar vere
Božija zaštita je pouzdana
Imaju li čuda vrednost
kako kontrolisati misli
Razmišljanje, planiranje i sreća