Pitanje: Kako neka religija može da prevaziđe uske vidike i razvije stvarno prihvatanje svih drugih religija kao istinskih i neophodnih?
Šri Činmoj: Religija kao takva ne može da prevaziđe uske vidike. Jedino kad religija prihvati pomoć od duhovnosti, svoje starije sestre, postaje moguće prevazići te uske vidike. Religija vidi Boga, ali duhovnost čini da tragalac postane Bog. Religija može da stigne dotle da veruje u Svetlost, pa čak i da vidi Svetlost. Ali, duhovnost ide mnogo više, mnogo dublje. Ona pomaže tragaocu da izraste u samu Svetlost i postane jedno sa Bogom Svešću i Bogom Svetlošću.
Religija se zaustavlja kada ugleda stvarnost; ona ne želi da izraste u stvarnost. Duhovnost, kao i religija, vidi šta je stvarnost, ali onda ide korak napred i želi da svesno izraste u samu stvarnost. Tako, ako religija prihvati pomoć duhovnosti, onda je sasvim moguće da prevaziđe sve uske vidike koje je ranije usvojila.
Duhovnost nije samo trpeljivost. Ona je više i od prihvatanja. Ona je osećanje opšteg jedinstva. U našem duhovnom životu mi na Božansko gledamo ne samo iz perspektive naših sopstvenih predstava o Boga, već i iz perspektive predstava o Bogu svakog čoveka. Naš duhovni život čvrsto i sigurno uspostavlja osnovu jedinstva u raznovrsnosti. Duhovnost nije samo puka gostoprimljivost prema nečijoj veri u Boga. Ona je potpuno priznanje tuđe vere u Boga kao svoje sopstvene.